Ima već pet mjeseci, možda i više, kako se divim jednom brodu. Svaki put kad dođem u centar grada, kad se nađem u području riječke putničke luke. Vjerujem da su ga mnogi zapazili, ali je zacijelo još više onih koji prolaze i ne zapažaju. U samom kantunu, na dnu Rive Boduli, vezan je lijepi drveni brod s dva jarbola. Starinski trabakul. Konačno sam saznao: ne samo starinski, nego stari.
Čiji je, odakle je i kada doplovio..?
Pitao sam se to kad sam ga zagledao prvi put, iz daleka. Pomislio sam: opet neki brod kupljen u Turskoj koji je doplovio na naše obale. Jer, u Turskoj se posljednjih godina najviše grade drveni brodovi, a naši ljudi i tvrtke tamo ih kupuju – drvene i željezne. Razmišljao sam: kupljen je u Turskoj i sada je vezan ispred zgrade riječke Carinarnice radi obavljanja uvoznih formalnosti.
Tako sam razmišljao i s takvim pitanjem potražio odgovor u Carinarnici. Poznanik iz carinske službe nije mi pružio zadovoljavajući odgovor. »Prelijep je, svakodnevno ga gledam, ali pojma nemam o njemu niti znam tko mu je vlasnik. Ne, nije ovdje zbog carine«, govori mi čovjek iz Carinarnice. Raspitivao sam se dalje i na kraju odgovor našao kod ribara: »Vlasnik mu je Turistička agencija Larus. Pogledaj kako se zove«, reče mi jedan od ribara dok smo bili u blizini broda. Da, brod se zove »Larus«!
KLASIČAN TRABAKUL
Konačno, našao sam se u prostorijama agencije Larus na opatijskom Mulu, a njen direktor Mladen Matijević nudi mi mnoštvo informacija, priča povijest broda i sve peripetije što ih je imao oko njegova uređenja i obnavljanja. Teško je sve registrirati... Brod je građen u Ankaranu (Slovenija) 1930. godine, a za potrebe agencije s namjerom da ga uredi i opremi za turističku djelatnost Mladen Matijević kupio ga je 2001. I zvao se »Ankaran«.
– "Brod je bio u izrazito lošem stanju", govori Mladen Matijević.
"Njegovo uređenje trajalo je tri i pol godine, zaplovio je lani u srpnju. Bilo je mnogo problema, kako su se radovi otvarali stalno su se javljali novi. Na brodu je promijenjeno 90 posto drva, ugrađeno 20 kubika hrastovine. Promijenili smo kobilicu, madire, zadržali samo stara rebra. U dnu, u kontrakolumbi našli smo tragove gdje su stajali jarboli. Nove smo montirali na ista mjesta".
Brod »Larus« klasičan je trabakul dugačak preko svega 22,5, a na vodenoj liniji 17,5, te širok 5,20 metara. Ima dva jarbola visoka 17,5 metara, jednaka dužini trupa. Prilikom renoviranja ugrađen mu je novi motor, Scania od 185 KS. On ga pokreće brzinom od 7,5 čvorova. Već za predstojećeg ljeta planirano je da plovi samo na jedra. Sada se upravo izrađuju nova jedra – tri floka i dva glavna jedra. Mladen Matijević očekuje da će pomoću jedara, uz dobar vjetar, ploviti znatno brže nego na motor.
Brod »Larus« je obnovljen i lanjskog ljeta je plovio vozeći turiste na jednodnevne izlete. Time je obavljen najveći dio posla, ali njegovo uređenje još nije okončano. Mladen Matijević ima druge planove, ne samo organizaciju jednodnevnih izleta. Najteže je, međutim, prošlo, najvažnije je bilo osposobiti brod za ponovnu plovidbu, sačuvati ga da ne potone zauvijek, što se moglo dogoditi.
DJELO STARIH MAJSTORA
– "Brod je obnavljan u Brodogradilištu Cres i u Bakru u vlastitoj režiji. Najveći su problem bili ljudi koji će na njemu raditi, jer u nas je teško naći brodograditelje u drvu, kalafate i brodske stolare. Ti zanati naprosto izumiru, svakim danom takvih je majstora manje, mladi se ne opredjeljuju za ta zanimanja. Imao sam sreću, našao sam nekoliko umirovljenika, vrsnih majstora, zdravih i u kondiciji koji su obavili veliki posao. Ne znam kako bih sve to izveo da njih nije bilo. I jarboli su ručno rađeni. Nije bilo jednostavno ni njihovo postavljanje, velika autodizalica imala je mnogo posla".
O tome u kakvom je stanju bio brod »Larus« prije 4 – 5 godina dovoljno govori podatak da je bio ispisan iz registra. Da bi se mogao registrirati i dobiti potrebnu dokumentaciju za plovidbu i poslovanje trebalo je raditi kompletnu projektnu dokumentaciju. Praktički, tretiran je kao novi brod. Uostalom, od staroga je malo i ostalo, osim njegova autentična izgleda. Takav će ostati i ubuduće, iako će na njemu biti još mnogo zahvata i modernizacije.
– "Ništa se neće dograđivati, zadržat ćemo sve izvorno", objašnjava Mladen Matijević.
"Sada se uređuju kabine u potpalublju, što bi trebalo biti završeno do ljeta. Kabine će biti visokokomforne, u njima će biti mjesta za 12 ljudi. Brod je sada kompletan od hrastovine, a interijer će biti od jasena što će davati više svjetla. Sve će se izvesti tako da se ničim ne mijenja, niti ne narušava vanjski izgled broda".
Mimo svoje volje vlasnik će imati i dodatnih radova. Paralelno s unutarnjim uređenjem mora sanirati bočno oštećenje. Dobio ga je od jednog ribarskog broda, odnosno njegova udarca prilikom manovre. Nakon uređenja kabina »Larus« će biti dvonamjenski brod. Moći će se koristiti za jednodnevne izlete s kapacitetom od 80 putnika, te za kružna putovanja ili charter. Zanimanja za plovidbu, vjerujemo
, neće nedostajati. Tko želi
uživati u plovidbi, doživjeti je na nekadašnji način, drugačije upoznavati more i obalu opredjelit će se za stari drveni brod. Suvremene
visokosofisticirane jahte građene od modernih materijala koje bjesomočno jure morem pogonjene tisućama konja ne mogu ponuditi takav doživljaj. Ali, o ukusima se ne raspravlja, svaki tip i vrsta plovila privući će svoju publiku, odnosno putnike – i stari drveni jedrenjak, i moderna jedrilica ili jahta, i ogromni cruiser koji odjednom može ukrcati gradić veći od 3.000 stanovnika.
OSTACI STARE FLOTE
Brod »Larus« podsjeća nas na brodove kakve možemo vidjeti na starim razglednicama Rijeke, ili nekog drugog lučkog grada.
Svjedok prošlih vremena koji budi nostalgiju, podsjetnik na našu stoljetnu pomoračku tradiciju. Dobro je da još ima ljudi koji vole takve brodove, koji su voljni uložiti novac i mnogo vlastita truda da bi ih obnovili, da bi ponovo plovili našim morem.
– "Našim Jadranom danas plovi svega 5 – 6 ovakvih brodova, govori Mladen Matijević. Veliki sam zaljubljenik u stare brodove tradicionalne gradnje. To me i vodilo da ga kupim. Tada ništa nisam znao o brodovima, njihovoj gradnji, svemu što je potrebno da bi takav brod mogao zaploviti. Da sam znao što me čeka... Danas znam sve o drvenim brodovima. Kad bih ga sada kupovao drugačije bih razmišljao. Stajao je mnogo, a koliko je tek mog posla ugrađeno u njega, što nigdje nije zaračunato, koliko pređenih kilometara, živaca, uključujući i jedan infarkt. Bit ću zadovoljan kad ga do kraja uredim kako sam zamislio, kad zaplovi pod jedrima."
NAPISAO: Branko ŠULJIĆ - Novi List
